Model dugoročnog sportiste je osmislio poznati sportski naučnik Tudor Bompa, a danas se ovaj model široko primenjuje u razvijenim državama. Tako je na primer Kanadski sistem sporta, kao jedan od najrazvijenijih u svetu, u poptunosti usklađen sa ovim modelom. Zamisao ovog modela jeste da se podstakne pravilan rast i razvoj svakog sportiste i rekreativca, počevši od najranijeg detinjstva do najstarijeg doba.
Po ovom modelu rekreativna/profesionalna sportska karijera je podeljena u sedam faza sa idejom da se za svaku posebno definišu karakteristike i ciljevi na kojima se treba raditi, a koji su u skladu sa biološkim razvojem organizma. U daljem tekstu navešćemo osnovne karakteristike svake faze pojedinačno.

1. AKTIVNI POČETAK (0-6 godine)
Osnovne karakteristike ovog perioda života su ubrzano širenje moždanih ćelija, povećanje aktivnosti mozga i razvoj osnovnih kretnih sposobnosti. Sva deca bi trebalo da budu uključena u ovu fazu, bez obzira na različitosti i nedostatke. Fizička aktivnost se realizuje u istraživačkom i raznovrsnom okruženju kroz zabavne aktivnosti i igru. Cilj je da se dete upozna sa novim kretnim aktivnostima. Nikako se ne sme forsirati takmičenje i visoko organizovan trening u ovoj fazi.
2. FUNDAMENTALNA FAZA (6-9 god.)
Podebljano FUN (eng. zabava) zbog zabavnog karaktera ove faze. U ovom periodu dolazi do značajnog poboljšanja motoričkih sposobnosti, a osnovna kretanja (hodanje, trčanje…) postaju automatizovana (bez svesnog psihičkog napora). Fizička aktivnost se realizuje kroz nizak nivo organizacije (škole sporta) koji će podstaći pravilan razvoj deteta. Trening i takmičenje su zabavnog karaktera, kombinuju se više sportova i fokus je na učenju i poboljšanju samostalnog donošenja odluka.
3. UČENJE O TRENIRANJU (9-12 god.)
U ovu fazu se ulazi nakon stečenog širokog spektra bazičnih motoričkih znanja i veština (povećanje fizičkog obrazovanja). Mozak je približan veličini odraslog čoveka i sposoban je za sticanje zahtevnijih veština. Takođe ovaj period je povezan sa stabilnim rastom i povećanjem psihičkih kapacteta za razumevanjem pravila, taktike i strategije. Karakteristika ove faze jeste da se i dalje ostavlja prostor za bavljenjem više različitih sportova, bez uske specijalizacije (uska specijalizacija objasnjena u tekstu prethodnog bloga). Trening i takmičenje se fokusiraju na poboljšanju veština, bez ili sa vrlo malim fokusom na rezultat. Na kraju ove faze sportisti koji nisu usmereni ka putu profesionalnog sporta prelaze automatski u poslednju fazu (AKTIVNI ŽIVOT) gde svoju fizičku aktivnost baziraju na rekreaciji, sa akcentom na poboljšanju zdravlja, kako bi održali visok kvalitet života.
4. TRENIRANJE RADI TRENIRANJA (12-16 god.)
Ovo je period u kome dolazi do ubrzanog rasta i razvoja, što će uticati na povećanje kapaciteta organizma da izdrži zahtevnije fizičke aktivnosti, a samu posvećenost sportu podići na viši nivo. Može se reći da dete postaje fizički obrazovano (stećena znanja i veštine kretnih aktivnosti). Ova faza predstavlja raskrsnicu između puta ka profesionalnom sportu i puta ka rekreaciji (javljaju se sportske selekcije na klubskom i reprezentativonom nivou). Generalno na kraju ove faze dolazi do specijalizacije za određeni sport. Takmičenja se održavaju na gradskom, državnom i ograničenom medjunarodnom nivou, a treninzi se programiraju tako da se progresivno povećavaju zahtevi i opterećenje.
5. TRENIRANJE RADI TAKMIČENJA (16-23 god.)
U ranom delu ove faze nivo veštine se dovodi do izvrsnosti za specifičnu poziciju u određenom sportu (uska specijalizacija), a fizičke sposobnosti dostižu veliki napredak (pogotovo u snazi i izdržljivosti). Sportisti koji su dostigli ovu fazu reprezentuju svoju zemlju na medjunarodnim takmičenjima ili tome teže ako još uvek nisu u reprezentativnim selekcijama. Visoko rangirani sportisti u ovoj fazi (kojima se prognozira svetla budućnost), dobijaju nadimak „Buduće generacije“ koji se nalaze na 4 do 8 godina daleko od olimpijskih i svetskih medalja. Javlja se mogućnost za učestvovanjem i predstavljanjem na prvim velikim međunarodnim takmičenjima (Juniorska svetska prvenstsva, Olimpijske igre mladih …) Trenira se i do više puta dnevno, a treninzi se programiraju u odnosu na glavna takmičenja.
6. TRENIRANJE RADI POBEDE (18+ god.)
Ova faza se odnosi samo na sportiste najvišeg ranga, sportiste svetske klase. Glavni ciljevi su osvajanje medalja na najvećim svetskim seniorskim takmičenjima (Olimpijske igre, Svetska prvenstva, NBA, UEFA…) Bavaljenje sportom im je osnovno i jedino zanimanje. Treninzi su individualizovani sa usmerenjem postizanja maksimlnih rezultata, takodje treningu se pristupa integralno kroz adekvatan oporavak, ishranu, rehabilitaciju, masaže, visinske pripreme…
7. AKTIVAN ŽIVOT (pristup moguć u svim godišnjim uzrastima)
Ova faza se odnosi na sve ljude koji su fizički aktivni, bilo da tu fizičku aktivnost upražnjavaju kroz neki vid takmičenja niskog ranga (Beogradski polumaraton, veteranske igre, biznis lige…) ili samostalno (vožnja bicikla, teretana, aerobik, fitness). Najviše ljudi pripada ovoj kategoriji i ona se pre svega odnosi na rekreativno bavljenje sportom. U širem smislu ova faza se može poistovetiti sa njenom zdravstvenom ulogom tako da je drugačije možemo nazvati TRENIRANJE RADI ZDRAVLJA. Treninzi se programiraju u zavisnsti od individudalnih potreba i ciljeva, a takmičenja se organizuju od zabavnog karaktera do intenzivnih takmičenja usklađenih sa trenutnim godinama.
SPR zakjučak
Naš zaključak jeste da bi svest o ovakvom modelu mogla drastično da poveća nivo fizičke kulture pojedinaca, a samim tim i čitave nacije. To se ogleda na taj način što stanovnici država koje primenjuju ovakav model (Kanada, Norveška, Australija…) imaju pre svega svakodnevne fizičke aktivnosti, što se direktno odražava na njihovo zdravlje (to su nacije koje statistički imaju manji broj obolelih od srčanih oboljenja, dijabetesa, gojaznosti… ). Istraživanja su potvrdila da je procenat onih koji uspeju da dostignu fazu TRENIRANJE RADI POBEDE (profesionalni sportista, koji od toga zarađuje za život) manji od 1%. Jedna od čestih grešaka je ta što se pod pritiskom ambicioznih roditelja i trenera faze preskaču, što kasnije dovodi do loših posledica po razvoj i celokupno zdravlje. Kao što se ne može upisati fakultet bez završene osnovne i srednje škole, tako se ne može ni postati profesionalni sportista bez zavešenih prethodnih faza. Tako da bez prevelike žurbe i forsiranja, nadareni sportisti će se vremenom prepoznati, a mi svi ostali hajde da uživamo u AKTIVNOM I ZDRAVOM ŽIVOTU.