fbpx

Diskus hernija

Diskus hernija predstavlja pomeranje diskusa, ili jednog njegovog dela iz medjupršljenskog prostora pri čemu može doći do pritiska (kompresije) i oštećenja nervnog korena ili kičmene moždine.

Diskus predstavlja pločicu između pršljenova i ima ulogu amortizera, ublažavajući pritisak na same pršljenove, omogućivši izvođenje punog obima pokreta bez bola.

Kako nastaje diskus hernija?

Najčešći uzrok nastanka su degenerativne promene samog diska, kao i okolnih mekih struktura, kao i same povrede kičme, nastale konstantnim ili naglim pritiskom na kičmeni stub. Kao posledica pritiska dolazi do pucanja spoljašnjeg vezivnog prstena (anulus fibrosus) i curenja mekog, pulpoznog dela diska (nucleus pulposus), koji vrši pritisak na kičmene korenove ili kičmenu moždinu.

U kom delu kičme najčešće nastaje i koji su njeni simptomi?

Diskus hernija se najčešće javlja u slabinskom (lumbalnom) delu kičme, a retki su slučajevi hernije u vratnom (cervikalnom) delu kičmenog stuba.

Diskus herniju u slabinskom delu kičme najčešće karakterišu:

  • Bol i ograničena pokretljivost u lumbalnom delu kičme
  • Spazam, napetost leđnih mišića
  • Slabost mišića nogu sa pojavom trnjenja do stopala
  • Otežano hodanje na prstima i petama, kao i bolno sedenje i stajanje.
  • Tup, dugotrajan, a najčešće oštar bol koji osoba karakteriše kao „ubod nožem“

Diskus herniju u vratnom delu kičme najčešće karakterišu:

  • Bol i ograničena pokretljivost u vratnom delu kičme.
  • Dugotrajan i oštar bol koji može prouzrokovati i migrenozne glavobolje.
  • Slabost i napetost mišića ruku.
  • Trnjenje i peckanje koje ide od ramena do prstiju.

Dijagnoza i lečenje?

Dijagnoza se uspostavlja na osnovu:

  • Anamneze (kroz razgovor sa pacijentom dolazi se do informacije o kvalitetu i karakteristikama bola).
  • Kliničkog pregleda vrata i ruku.
  • Dijagnostičkih procedura (rentgen, mangnetna rezonanca, CT, elektromijelografija, laboratorijska ispitivanja..)

Lečenje može biti operativno i neoperativno.

Konzervativno (neoperativno) lečenje se sastoji od:

  • Fizikalne terapije ( TENS, interferentne struje, dijadinamske struje, ultrazvuk)
  • Kineziterapija (laganim, doziranim vezbama u cilju vraćanja obima pokreta, stabilizacije i korekcije posture kao i jačanje mišića vrata, ramenog pojasa, ruku kao i lumbalnog dela kičme).
  • Medikamentozna terapija (Paracetamol, Diklofen, Trodon, Bromazepam, kompleks vitamina B…)

Operativno lečenje se primenjuje samo u slučajevima kada postoji veće neurološko oštećenje, nastalo zbog pritiska kičmene mozdine, gde su najčešći simptomi jaki bolovi, utrnulost i slabost u nogama, kao i nemogućnost mokrenja, pražnjenja creva i erektivne disfunkcije (sindrom kaude ekvine). Sprovodi se u cilju dekompresije samog korena nerva bez oštećenja mišića i koštanih delova.

SPR zaključak?

  • Redovno vežbanje,
  • izbegavanje podizanja i nošenja većeg tereta smanjuju rizik od nastanka diskus hernije.
  •  Zauzimanje zaštitnih položaja tela prilikom sedenja i ležanja takođe sprečava njen  nastanak, a to podrazumeva izbegavanje rotacionih položaja kičme, skoliotično držanje kao i dugotrajno sedenje u nekim neprirodnim položajima.
  • Ljudima sa diskus hernijom preporučuju se česte kontrole kod lekara fizijatra, a nakon toga i kod fizioterapeuta, kako bi dobio adekvatne savete vezane za lečenje, kao i  sprečavanje nastanka ponovne pojave bolesti ukoliko je prethodno izlečena.